Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine prvi je do sada u Bosni i Hercegovini poznati pokušaj izdavanja jedne ne samo nacionalne (hrvatske) enciklopedije nego i prvi poznati pokušaj izdavanja ovakva djela uopće.
Jedino je u okviru Enciklopedije Jugoslavije, u izdanju ondašnjega jugoslavenskoga leksikografskog zavoda u Zagrebu izdan 1983. godine poseban separat pod naslovom «Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina», čiji je tekst bio objavljen u 11. svesku (Bje-Crn) drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb 1982). U «Uvodnim napomenama» uz taj separat sasvim se jasno naznačuje da osim ovoga separata «u Bosni i Hercegovini do sada nije napisano neko slično djelo (…) pa će ovaj posebni otisak poslužiti i kao zamjena za takva djela», to više što je izišlo i izdanje toga separata na engleskom jeziku. Osim toga, u okviru Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu u tijeku je projekt Enciklopedija Bosne i Hercegovine (2005-07), ali do sada nije objavljen nijedan svezak.
Državnim osamostaljenjem Bosne i Hercegovine početkom devedesetih godina XX. stoljeća, a posebno završetkom rata u njoj (1991 .-1995.), bile su stvorene osnovne pretpostavke da se Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, sami predstave domaćoj i međunarodnoj javnosti jednim enciklopedijskim izdanjem i da na taj način objelodane sve ono sto se o Bosni i Hercegovim i Hrvatima u njoj u svim bivšim režimima sustavno prešućivalo i da time isprave bar dio onoga što se u dosadašnjim izdanjima o njima krivotvorilo. U okviru takva enciklopedijskog izdanja mogao se prikazati bosanskohercegovački prostor u cjelini, kao i sve ono što su na njemu do danas, zajedno s drugima, ali i sami, stvarali Hrvati, i time se moglo sasvim jasno istaknuti da je Bosna i Hercegovina domovina i hrvatskoga naroda, da je ona država i društvo u kojem oni mogu i trebaju, ne ugrožavajući druge, ostvariti sva svoja kulturna, religijska, nacionalna i politička pravai da temeljem toga mogu polagati pravo na konstitutivnost na cijelom području Bosne i Hercegovine kao i pravo na jednakopravnost s druga dva naroda u BiH (s Bošnjacima i Srbima).
Međutim, da bi Hrvati kao brojčano najmanja sastavnica u Bosni i Hercegovini mogli ispuniti ovu veoma zahtjevnu zadaću, već je davne 1999. godine, na poticaj nekoliko značajnih nacionalnih i vjerskih institucija Hrvata u Bosni i Hercegovini – Hrvatsko kulturno drustvo „Napredak» (Sarajevo), Hrvatsko drustvo za znanost i umjetnost (Sarajevo), Sveučilište u Mostaru, Vrhbosanska metropolija (Sarajevo), Hrvatska zajednica Herceg- Bosna (Mostar, utemeljena 1997. u Neumu), Hrvatska zajednica iseljenika Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Matica hrvatska (Podružnice Sarajevo i Mostar) – pokrenut projekt Leksikon Hrvata Bosne i Hercegovine.
Taj će pokušaj izdavanja jednoga općeg nacionalnoga leksikonskog djela biti jasan znak duhovne zrelosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Pokretači te ideje bili su uvjereni da se protiv neznanja o Hrvatima u BiH moguće boriti jedino sa sustavno i na jednom mjestu objavljenim znanjem o tome što su Hrvati u Bosni i Hercegovini kao svojoj domovini, sami ali i u zajedništvu s drugima, stvorili i stvaraju. No kao i uvijek u takvim okolnostima, put od proklamirane ideje do njezine realizacije i ovdje je bio popločan mnogim problemima.
Odmah nakon imenovanja prve redakcije Leksikona Hrvata BiH počele su poteškoće. Nitko od inicijatora nije imao stručnjake (leksikografe) s potrebnim znanjima za izradbu i pisanje tako zahtjevnog djela. No usprkos tomu, pristupilo se izradbi abecedarija i prikupljanju tiskane građe. Radi senzibiliziranja javnosti za taj projekt održano je i nekoliko pretpromocija (Mostar, Sarajevo, Zagreb).
Međutim, kako samo ime leksikona određuje u bitnome i njegov sadržaj, počelo se razmišljati o primjerenosti postojećega naziva. Naime, ime Leksikon Hrvata Bosne i Hercegovine govorilo je da bi taj leksikon mogao biti samo popis biografija Hrvata u BiH i onih koji su podrijetlom iz nje, a ne i knjiga s popisom onoga što su oni stvorili, odnosno kultivirali tijekom svoga višestoljetnog postojanja na ovim prostorima kao ni sve ono što su stvarali oni koji su prije njih tu boravili, npr. Iliri, Japodi, Rimljani i drugi, a što su bosanskohercegovački Hrvati primili u naslijeđe i nastavili u raznim razdobljima s druga dva bosanskohercegovačka naroda, Bošnjacima i Srbima, u četiri stoljeća turske vlasti, za koje je vlast u raznim omjerima BiH bila razmjerno slobodnija od drugih krajeva Turskog Carstva, pa onda u četiri desetljeća austrougarske vlasti (pravno tek od aneksije 1908.), pa onda još u razdoblju od više nego sedam desetljeća raznih jugoslavenskih režima (s djelomičnim prekidima samo za vrijeme II. svjetskog rata) i konačno od konca 1990. kada nastaje Bosna i Hercegovina sa sadašnjim geografskim sastavom kao neovisna država triju ravnopravnih naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata (poredak nacionalnih imena prema brojnosti pojedinih pripadnika).
Zbog svega toga početkom 2003. dolazi do promjene imena u Hrvatski leksikon Bosne i Hercegovine. Novi je naziv sada mogao «pokriti» sadržaj koji se odnosi na Hrvate u Bosni i Hercegovini i iz nje, na njihovo vlastito materijalno i duhovno stvaralaštvo kao i na zajednička dobra (prirodna, materijalna iduhovna) u čijem su stvaranju i oblikovanju tijekom povijesti sudjelovali zajedno s drugima i u kojem i danas sudjeluju.
Kako bi se tako opsežno, znanstveno i leksikografski veoma zahtjevno djelo moglo izraditi, utemeljen je 14. siječnja 2004. i na Županijskom sudu u Mostaru registriran Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine (HLIBiH), jedinstvena institucija u BiH koja u svom nazivu ima i sve potrebne odrednice: nacionalnu – hrvatski, i domovinsku – Bosne i Hercegovine. Ravnateljem Instituta postao je Ivan Anđelić, dipl. iur. U Institutu su pored projekta Hrvatskog leksikona Bosne i Hercegovine, pokrenuta još dva isto tako fundamentalna projekta:
1.) Bosna i Hercegovina: politička i kulturna povijest, te 2.) Atlas Bosne i Hercegovine.
Da bi se moglo institucionalno dalje raditi, u Institutu je utemeljeno Znanstveno vijeće Hrvatskoga leksikografskog instituta Bosne i Hercegovine od 12 članova, na čijem je čelu akademik Dalibor Brozović, rođen i odrastao u Sarajevu, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) iz Zagreba, zatim Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) kao i Europske znanstvene akademiji te članovi: akademik Božidar Matić aktualni predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH); akademik fra Serafin Hrkać iz Mostara (član ANUBiH i profesor na Sveučilištu Mostar); prof. dr. Ivan Markešić (Institut društvenih znanosti Ivo Pilariz Zagreba, zamjenik gl.urednika i izvrsni urednik 1. sveska HEBiH); prof. dr. Franjo Topić (Vrhbosanska katolička teologija u Sarajevu, predsjednik HKD „Napredak“); prof. dr. fra Marko Karamatic (Franjevačka teologija, Sarajevo); prof. dr. Dubravko Lovrenović (Filozofski fakultet, Sarajevo); prof. dr. Snjezana Musa (Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Mostar); mr. sc. Vladimir Šoljić (predsjednik Glavnog vijeća HZ H-B); Vlatko Filipović (filmski redatelj iz Sarajeva); prof. dr. Ante Miskovic (Fakultet strojarstva i računarstva, Mostar) i prof. dr. Jozo Budimir (Tehnološki fakultet, Tuzla).
Znanstveno vijeće HLIBiH je na svojoj prvoj sjednici usvojilo novu koncepciju Hrvatskoga leksikona BiH, prema kojoj Hrvatski leksikon Bosne i Hercegovine treba biti svojevrstan hrvatski pogled na Bosnu i Hercegovinu, a da bi to mogao biti, osjetna većina osobnih biografija (personarija) bit će posvećena Hrvatima iz Bosne i Hercegovine – svejedno žive li ili su prije živjeli u BiH, dok će ostali sadržaj personarija biti posvećen onima s kojima su Hrvati u BiH živjeli ili danas žive (Bošnjaci, Srbi, ali i Česi, Poljaci, Slovenci, Madžari, Nijemci, Židovi i drugi), budući da su mnogi od njih svojim političkim, ekonomskim, kulturnim ili religijskim djelovanjem u bitnome utjecali na oblikovanje života i rada bosanskohercegovačkih Hrvata. Pored toga Hrvatski leksikon BiH obradit će sve ono što čini Bosnu i Hercegovinu: od geografije do jezikoslovlja, zatim povijesna zbivanja u i oko BiH, njezinu floru i faunu, arheološke lokalitete, njezine ustanove i gospodarske subjekte, demografska kretanja te vjerske, kulturne, obrazovne, pravne, društvene, političke i druge institucije.
Upravo je taj novi pristup sadržaju omogućio širenje tema i povećanje broja suradnika, zbog čega se nedugo nakon toga došlo do spoznaje da je već prikupljena i obrađena pisana grada nadrasla leksikonsko izdanje i da su natuknice obuhvatom, veličinom, strukturom, bibliografskim podatcima bile urađene po uzoru modernih enciklopedija pa se pristupilo institucionalnoj proceduri promjene postojećeg naziva. Temeljem toga, prijedlog za promjenu postojećeg naziva Hrvatski leksikon Bosne i Hercegovine u Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine podnesen je na II. sjednici Znanstvenog vijeća Hrvatskoga leksikografskog instituta Bosne i Hercegovine,
održanoj u Sarajevu, 15. lipnja 2006., ali je odluka o tome donesena tek godinu poslije, na III . sjednici istoga vijeća, održanoj u Sarajevu, 26. lipnja 2007. U tom su jednogodišnjem razdoblju bile riješene mnoge nedoumice oko promjene imena. Tom je prigodom imenovano i novo Uredništvo Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine, koje od tada čine svi članovi Znanstvenog vijeća HLIBiH: Jakov Pehar, glavni urednik; Ivan Markešić, zamjenik gl. urednika i izvršni urednik I. sveska HEBiH; Ivan Anđelić i Vladimir Šoljić (pomoćnici glavnog urednika) te članovi: Dalibor Brozović, Božidar Matić, Serafin Hrkać, Vlatko Filipović, Marko Karamatić, Dubravko Lovrenović, Franjo Topić, Ante Miškovic, Snježana Musa, kao i na toj sjednici novoimenovani: dr.sc. Marko Babić (znanstveni savjetnik u Leksikografskom zavodu «M. Krleža», Zagreb); Željko Ivanković (književnik, Sarajevo); prof. dr. fra Luka Markešić (Franjevačka teologija, Sarajevo); prof. dr. Vlado Pandžić (Filozofski fakultet, Zagreb); prof. dr. Tomo Vukšić (Visoka bogoslovna škola u Sarajevu) i mr. sc. fra Robert Jolić (gl. urednik kat. mjesečnika «Nasa ognjišta», Tomislavgrad).
Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine po svom će sadržaju biti i nacionalna (hrvatska), ali i opća enciklopedija Bosne i Hercegovine. Kriteriji uvrštavanja građe određeni su nacionalnim karakterom edicije na temelju primjene suvremene leksikografske metodologije. To znači da će Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine obuhvatiti sve događaje, pojave, osobe i pojmove koji tvore prije svega hrvatsku povijesnu, kulturnu i geografsku sastavnicu Bosne i Hercegovine, a jednim dijelom i osobe i podatke iz drugih nacionalnosti. Ona će sadržavati informacije koje izviru i sastavljaju sadašnji bosanskohercegovački državni prostor kroz stoljeća, ali isto tako i informacije koje pripadaju širem povijesnom, političkom, kulturnom i etničkom hrvatskom kontekstu u Bosni i Hercegovini, a prostiru se izvan okvira države Bosne i Hercegovine – na susjedne (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) i druge zemlje te na odnose s njima kao i na široku bosanskohercegovačku, prvenstveno hrvatsku dijasporu.
Posebno mjesto u ovom djelu zauzima tekst o Bosni i Hercegovini, od prapovijesti do danas, zatim tekstovi o povijesti i djelovanju Katoličke crkve u BiH, o Bibliji i njezinoj recepciji u BiH, o Crkvi bosanskoj, njezinu razvoju i nestanku, te o stožernim osobama – stvarateljima i promicateljima bosanskohercegovačkoga hrvatskoga i katoličkog identiteta. Posebna je pozornost posvećena znamenitim bosanskohercegovačkim Hrvatima u iseljeništvu. Također, posebnu novinu čine katoličke župe, kod kojih se, navodeći povijesne datume njihova nastanka kao i nazive naselja koja ih čine, željelo pokazati da u BiH gotovo da nema mjestana kojem u povijesti nisu boravili i djelovali Hrvati. Osim toga, ovim se djelom željelo potvrditi da je rat u Bosni i Hercegovini počeo velikosrpskom agresijom na hrvatsko selo Ravno, u ist. Hercegovini, izvršenoj u razdoblju od 1. do 6. listopada 1991. Stoga se u ovoj enciklopediji svugdje i navodi da je rat u BiH trajao od 1991. do 1995., tj. (1991-95).
Osim toga Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine treba izraziti sve pozitivne civilizacijske činjenice iz povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao i one koje su negativno utjecale na tu povijest. Kako je već spomenuto,
predmet su njezina interesa svi Hrvati iz Bosne i Hercegovine, svejedno žive li ili ne žive u Bosni i Hercegovini, ali i pojedinci i ustanove izvan hrvatskoga etnikuma kojih je djelatnost na bilo koji za enciklopedijsku informaciju relevantan način bila vezana uz Hrvate u Bosni i Hercegovini.
U Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine po prvi će se put na leksikografski sveobuhvatan način zabilježiti i opisati svi relevantni fenomeni, događaji i osobe koje tvore korpus hrvatskoga nacionalnog života u Bosni i Hercegovini ili se odnose na taj život, a da istodobno način i kriterij bilježenja i opisivanja tih fenomena, događaja i osoba budu u sustavu samih interesa i težnji hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini kao njegovoj domovini.
Abecedarij Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine bit će prvi javni izložak nacionalnoga tezaurusa pojmova i biografija koji će moći biti i javno provjeren, dopunjen i koliko bude potrebno popravljen, sve u svrhu postizanja najviših standarda ukupne bosanskohercegovačke enciklopedijske leksikografije u budućnosti. U tom bi smislu Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine trebala postati knjiga za svaki dom i priručnik za siru nacionalnu obrazovanost i informiranost, a u jednoj verziji mogućega prijevoda na engleski jezik i veoma potreban priručnik za upoznavanje Hrvata u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini kao i njihova doprinosa u izgradnji te zemlje kroz povijest i u suvremenosti.
Radi definiranja strukture abecedarija, a na temelju analize postojeće građe u raznim edicijama Leksikografskoga zavoda «Miroslav Krleža» iz Zagreba, kao i na temelju sasvim novih istraživanja po samostanskim,
biskupijskim, župnim i drugim arhivima i knjižnicama Bosne i Hercegovine (jer se hrvatskom komponentom u Bosni i Hercegovini nitko do sada nije sustavno bavio) bilo je potrebno građu abecedarija grupirati u nekoliko razina općenitosti, sintetičnosti itd., kako bi se moglo doći do sadržajnih, strukovnih, kvalitativnih i kvantitativnih proporcija na temelju kojih je bilo moguće dati radni abecedarij sa svim prethodnim određenjima.
Na projektu Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine angažiran je velik broj suradnika, kako iz Bosne i Hercegovine (B. Marie, M. Karamatic, T. Vukšić, Lj. Šimić, V. Paškvalin, 1. Primorac, St. Kljuić, M. Josipović, L.Markešić, D. Ballian, H. Milosevic, 1. Anđelić, VI. Soljić, R. Jolić, A. Nikić, R. Dodig, Z. Ivanković, VI. Filipovi, S. Musa, Č. Šilić, D. Lovrenović, Dz. Tuzlak i drugi), tako i iz Republike Hrvatske (M. Babić, Vl. Pandžić, I. Markesic, J. Beljo, Ž. Pavić, S. Harni, I. Lučić, T. Ćorić, F. Marić, P. Živković, K. Regan i čitav niz drugih specijalističkih mladih leksikografa).
Hrvatsku enciklopedija Bosne i Hercegovine rađena je prema najsuvremenijim leksikografskim metodama, obogaćena uz to inovacijama u koncepciji i strukturi. Cjelovito je grafičko rješenje izradio ak. slikar Ivica Čavar, dok su za 1. svezak prof. dr. Snjezana Musa, dr. sc. Krešimir Regan (povjesničar u Leksikografskom zavodu «M. Krleža») te Tomislav Kaniški (kartograf u Leksikografskom zavodu «M. Krleža») izradili 75 originala zemljopisnih i povijesnih karata. Druge su ilustracije za ovaj svezak uradili i prikupili fotograf i filmski snimatelj Dragan Ressner (Sarajevo) i fotodokumentarist i umjetnik Ciril-Ciro Raič (Mostar), zatim Ivica Čavar, Ivan Anđelić i fra Marijan Karaula.
Lekturu svih članaka, koji su uređeni prema standardima Hrvatskog pravopisa sa specifičnostima govora bosanskohercegovačkih Hrvata, uradila je profesorica hrvatskoga jezika, Blaženka Planinić, lektorica u Matici hrvatskoj u Zagrebu. Korekturu je uradio I. Markešić. Osnovne pravopisne orijentacije ovo je izdanje imalo u Hrvatskom pravopisu dra. Ivana Broza iz 1892. godine, koji je za Hrvate vrijedio gotovo cijelo razdoblje do I960., a stvarno i dalje, do stvaranja neovisne hrvatske Republike 1990. Takva su pravopisna načela bila zastupana zapravo i u većini pravopisnih izdanja trojice akademika HAZU (ali bez nekih suvišnih dodataka, kao na str. 41-42 iz VIII. izdanja 2004.: drjemežljiv, drjenovača, crjevar, krjepak, vrjednosnica, ždrjebad i si.).
Specifične modernizacije i dopune Brozova Pravopisa nalazile su se i u pravopisu Blaža Jurišića, Mile Cipre i Krune Krstića (koji su ustaše spalile 1941.) kao i u Pravopisu Hrvatskoga filološkog društva, koji je do 1954. radila komisija u kojoj sam ja bio najmlađi član. No kako je u hrvatskoj javnosti općenit pravopisni nered, i u samoj Hrvatskoj (gdje ima i svjesnih, namjernih napora u tome smislu) i još više u BiH, ni u lekturi ovoga izdanja nije se mogao uvesti puni red, iz raznih razloga. Zato treba vise paziti što je pisano nego kako je pisano.
O islamu su pisali profesori Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (prof. dr. Adnan Silajdžić i prof. dr. Ismet Bušatlić). Svoj su poseban doprinos u ovom svesku dali: Marko Babić (arheologija), Vlado Pandžić (književnost), Krešimir Regan (povijest), Franjo Marić (župe), Srećko Džaja i Dubravko Lovrenović (Crkva bosanska), zatim don Tomo Vukšić, fra Marko Karamatić i fra Robert Jolić (opća crkvena povijest u BiH), bosanskohercegovačku floru obradio je doc. dr. Dalibor Ballian (Šumarski fakultet, Sarajevo), a faunu doc. dr. Hrvoje Milošević (Veterinarski fakultet, Sarajevo), dok je krš, planine, polja, rijeke i jezera obradio Ivo Lučić (novinar i publicist iz Zagreba), prirodne značajke Bosne i Hercegovine Snježana Musa, arhivistiku arhivski savjetnik Matko Kovačević (Sarajevo), endeme dr. sc. Čedomil Šilić (Sarajevo), etnologiju muzejski savjetnik – etnolog Astrida Bugarski (Sarajevo), iseljeništvo prof, povijesti Tomislav Ćorić (Zagreb), vojništvo Martin Bevanda, biblioteke Dženana Tuzlak (Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Sarajevo), sport novinari Drago Kovač (Sarajevo), Stjepan Kljuić (Sarajevo) i Miljenko Karačić (Široki Brijeg), umjetnost prof. Slavko Harni (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb), a povijesne političke procese dr. sc. Ivan Primorac (Sarajevo). Računalni unos podataka izvela je Marica Šagolj (Mostar). Digitalno tehničku pripremu za tisak uradila je Branka Čavar. Cijelim je projektom u uredničkom poslu praktički rukovodio prof. dr. Ivan Markešić s kojim su zajedno radili dr. sc. Marko Babić, iz Leksikografskog zavoda «M. Krleža» u Zagrebu, kao i ravnatelj HLIBiH, Ivan Anđelić, koji je uz to u cijelosti vodio brigu o financiranju ovoga projekta, te su zajedno s njim osmišljavali uvijek nove koncepcijske preinake do kojih je dolazilo sve do konačnog definiranja ovog projekta kao enciklopedijskog djela.
Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine treba biti višesveščana edicija. Svaki ce svezak sadržavati po cca. 650-700 stranica standardnoga enciklopedijskog formata. Imat će mali broj velikih članaka, nešto veći broj većih članaka i velik broj malih i vrlo malih članaka.
Prvi svezak sadrži članke od A do D, obaseže 2.121 natuknicu, odnosno 53.064 retka teksta. U njemu je 274 crno-bijelih ilustracija, zatim 593 ilustracija u boji te 75 karata u boji. Redakcija, uredništva struka i suradnici broje preko 120 znanstvenika, od kojih je najviše iz Bosne i Hercegovine, a samo nekolicina izvan nje.
Ovaj u svim segmentima zahtjevan projekt, koji košta znatno više od drugih sličnih projekata, financiran je uglavnom iz donacija, djelomično iz Fondacije za nakladništvo FBiH u Sarajevu i iz Fonda Vlade Republike Hrvatske namijenjena pomoći institucijama kulture i zdravstva u BiH.
Predsjednik Znanstvenog vijeća HLIBiH
Akademik Dalibor Brozović